Burak Unveren  [ DW ]

22. 06. 2025. 08:32

Sve više Turaka uzima njemačko državljanstvo

Njemačka postaje sve atraktivnija za osobe turskog porijekla – bilo za život, studiranje ili rad. Prema podacima portala Statista, tokom 2024. godine 22.525 turskih državljana dobilo je njemačko državljanstvo. To je porast od oko 110 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Po broju novih državljanstava, Turska se tako našla na drugom mjestu, odmah iza Sirije.

I Alaz Sumer odlučio se za njemački pasoš. U Njemačku je došao prije osam godina na master-studije. Danas taj pravnik radi za jednu nevladinu organizaciju u Berlinu i doktorira iz oblasti ustavnog prava.

U razgovoru za DW kaže da je cilj svakog migranta državljanstvo – ako ništa onda iz praktičnih razloga. „U suprotnom, stalno morate da se suočavate s birokratijom, a ona je ovdje zaista veoma stroga. Već i sama dozvola boravka može da bude tortura.“

Burak Kečeli, informatičar koji je završio studije na renomiranom Istanbulskom univerzitetu Bogaziči, u Njemačku je došao 2016. godine. Nakon nekoliko godina boravka u Berlinu i rada u privatnom sektoru, i dalje živi u glavnom gradu. „Godinama živim u Njemačkoj i tečno govorim njemački jezik. Nakon toliko vremena želio sam i politički da participiram. Njemački pasoš bio mi je važan i zbog putovanja – za mnoge zemlje sada mi ne treba viza.“

Prema navodima liste Globalni indeks pasoša za 2025. godinu, njemački pasoš je na petom mjestu u svijetu – iza Ujedinjenih Arapskih Emirata, Španije, Singapura i Francuske. S njemačkim pasošem moguće je putovati bez vize u 122 zemlje, dok je s turskim to moguće u samo 69.

Dvostruko državljanstvo kao važan podsticaj

Reforma zakona o državljanstvu iz juna 2024. vjerovatno je također doprinijela velikom porastu broja zahtjeva za sticanje njemačkog državljanstva. Za mnoge doseljenike mogućnost zadržavanja starog državljanstva bila je odlučujući razlog da podnesu molbu za njemački pasoš. I Alaz Sumer nije želio da se odrekne turskog pasoša: „Nisam želio da izgubim biračko pravo“, kaže.

Turski pasoš nudi i određene prednosti za putovanja u zemlje, s kojima Turska ima bliske odnose – prednosti koje njemački pasoš nema.

I Burak Kečeli ima dvostruko državljanstvo. On tu mogućnost opisuje kao „veoma pozitivnu“. Ipak, kaže da bi vjerovatno uzeo njemačko državljanstvo i bez te opcije.

Bivša njemačka vlada tzv. semafor-koalicije (SPD-Zeleni-FDP) smanjila je period neophodan za sticanje državljanstva sa osam na pet godina. Oni koji su pokazali da su se posebno brzo integrisali, mogli su da dobiju njemačko državljanstvo već nakon tri godine. Međutim, nova vlada, koju čine demohrišćani (CDU/CSU) i socijaldemokrate (SPD) u maju je tu mogućnost ukinula.

I dalje je, međutim, moguće zadržati izvorno državljanstvo – što je pravo koje je posebno važno mnogim ljudima migrantskog porijekla u Njemačkoj.

Do nedavno je – osim za državljane Evropske unije i Švajcarske – bilo obavezno da se odreknu prethodnog državljanstva. Mnogi su zbog toga odustajali od njemačkog pasoša, jer su imali emocionalne, porodične ili ekonomske veze sa zemljom porijekla. U Njemačkoj trenutno živi više od tri miliona ljudi turskog porijekla.

Politički pritisak i inflacija: situacija u Turskoj

Politička, društvena i ekonomska situacija u Turskoj takođe je igrala ključnu ulogu u odluci mnogih da se u Njemačkoj naturalizuju. „Želio sam da završim studije, ali da zadržim svoja građanska prava i slobode", kaže Sumer. „Međutim, imao sam osjećaj da to u Turskoj nije moguće. Pošto se situacija tamo pogoršavala, ostao sam u Njemačkoj.“

Kečeli dodaje: „U Turskoj ne bih mogao da vodim ugodan život. I da sam se odlučio za neku drugu zemlju, vjerovatno bih uzeo njeno državljanstvo.“

Politički pritisak u Turskoj godinama raste. Organizacije za ljudska prava redovno izvještavaju o kršenjima slobode mišljenja i ugrožavanju slobode medija. Hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua u martu izazvalo je šok zbog tako radikalnog poteza Erdoganove vlade. Imamoglu je bio glavni kandidat opozicije za predsjedničke izbore i potencijalni je Erdoganov nasljednik.

Uz to, Turska je već godinama u teškoj ekonomskoj krizi: 2015. za jedan euro trebalo je izdvojiti oko 2,3 turske lire. Danas se za jedan euro dobija oko 45,56 lira.

„Domovina“ ostaje Turska

Uprkos državljanstvu i godinama provedenim u Njemačkoj, mnogi ljudi turskog porijekla i dalje se osjećaju dijelom turske kulture – i Tursku nazivaju svojom domovinom.

„Sa sticanjem njenog državljanstva Njemačka nije postala moja domovina. Ne bih mogao sebe da nazovem Njemcem. Čak i kad bih to uradio, Njemci bi mi se smijali. S pravom“, kaže Sumer.

Kečeli slično razmišlja: „U Turskoj su još uvijek moji najmiliji. Ta veza nikad nije prekinuta. I dalje ću redovno da putujem tamo i ovamo. Iako više ne pratim sve šta se tamo dešava, tursku muziku još uvijek slušam. Tursku i dalje smatram svojom domovinom. U Njemačkoj se ne osjećam baš kao kod kuće.“

Nedovoljno „njemački“?

Sumer naglašava da mu se život u Njemačkoj „uglavnom sviđa“, ali se, dodaje, ne osjeća istinski društveno prihvaćenim. „Ne vjerujem da čovjek automatski bude prihvaćen onda kad stekne njemačko državljanstvo. Kod mene to nije bio slučaj.“

On opisuje iskustva, koja dijeli s mnogim ljudima stranog porijekla. „Osjećam se bliže Turskoj nego Njemačkoj. Jasno mi je da sam Njemac samo na papiru. Čak i ako živite po njemačkim standardima i prilagodite se, vi ovdje ostajete imigrant.“

Sumer priča i o diskriminaciji u svakodnevici. Nakon što je stekao njemačko državljanstvo, tražio je stan, ali nije dobijao odgovore na onlajn-prijave sa svojim imenom. Odgovoreno mu je tek kada je promijenio prezime. „Ako tvoje ime nije njemačko, ni njemački pasoš ti ne pomaže“, zaključuje taj Turčin s njemačkim pasošem.