Rozalija Romanjec  [ DW ]

21. 08. 2025. 07:20

Šef njemačke diplomatije sumnja da je Putin spreman za pregovore sa Zelenskim

DW: Dok Zapad traži mirno rešenje za Ukrajinu, njemački ministar spoljnih poslova Johan Vadeful je na svojoj prvoj zvaničnoj turneji po Aziji. Nakon Japana, sada je u Džakarti, u Indonezija, gde razgovaramo s njim. Gospodine ministre, da li je Ukrajina, da li je Evropa, postala bezbjednije mjesto u poslednjih nekoliko dana?

Johan Vadeful: Postoji velika šansa da je ovo korak ka bezbjednosti i miru. Na kraju krajeva, američki predsjednik je bio veoma posvećen tome, toliko da sada čak i ruski predsjednik u osnovi razmatra prekid vatre, borbi i napada na Ukrajinu, kao i razgovore o mirnom rešenju sa Ukrajinom.

Takođe je pozitivno to što američki predsjednik govori o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu. To su znaci da bi, po prvi put u ovom strašnom ratu, dobar napredak mogao biti moguć. Ali sada svi čekaju da vide da li je Vladimir Putin zaista spreman da okonča ovaj rat. Nažalost, stvari i dalje izgledaju mnogo drugačije na bojnom polju.

Kao što ste upravo pomenuli, postalo je jasno da bez bezbjednosnih garancija neće biti mira u Ukrajini. Predsjednik Tramp takođe je izjavio da očekuje da će Evropa, a posebno Njemačka, poslati svoje trupe. Kada i koliko?

Da, to će morati detaljno i zajednički da se razmotri. Inače, ti razgovori se već vode. Vrše se pažljive pripreme u pogledu vojne i bezbjednosne politike. Ipak, savjetovao bih da se prvo sačeka i vidi da li će se razgovori uopšte održati. I drugo, ako do razgovora dođe, moramo da vidimo da li će se pronaći trajan sporazum. Za to svi čekamo na Rusiju.

Njemačka do sada nikada nije propustila da pokaže spremnost da preuzme odgovornost u ovom sukobu. Od samog početka, praktično odmah nakon polaganja zakletve, kancelar Fridrih Merc pokazao je svaku posvećenost – putujući u Kijev, vodeći mnoge sastanke, a nedavno i prateći predsjednika Zelenskog u Vašington. Njemačka preuzima odgovornost angažovanjem i vlade i kancelara.

Zvuči kao da i dalje imate velike sumnje da će se sastanak između Zelenskog i Putina održati. Koliko su te sumnje zaista velike?

Pa, postoje očigledne sumnje, jer predsjednik Putin još nije rekao „da“ pregovorima. Predsjednik Zelenski je rekao da je spreman da održi bilateralni sastanak s Putinom, a zatim i trilateralni sastanak s predsjednikom Trampom. Gdje je Putinovo „da“? Sve što vidimo jeste da svakodnevno napada Ukrajinu. Sve što vidimo jeste da koristi taktiku odugovlačenja. Sve što vidimo jeste da smišlja nove izgovore i nove uslove.

On konačno mora da shvati da se ovaj rat mora završiti. Nekih dana u tom ratu Rusija takođe gubi po hiljadu mladih ljudi. To je potpuno besmislen rat koji je veoma štetan za Rusiju i njen narod. I Putin mora da shvati da će, ako nije spreman da pregovara, biti daljih sankcija. Evropa, a mislim da su Sjedinjene Države koje su sada uključene, spremne za to.

Ako se taj sastanak između Putina i Zelenskog zaista održi, gdje mislite da će se dogoditi? Postoji nekoliko predloga – Ženeva, Budimpešta, Katar… Da li se i Berlin nudi za organizaciju tog susreta?

Ne, ne mislim da Berlin ima ambiciju da bude domaćin tih razgovora. Mi učestvujemo kroz predloge i podršku. Spremni smo da razgovaramo s bilo kojom stranom. Već smo to pokazali, a nastavićemo i u budućnosti da pokazujemo, ali ne vidimo da bi naš najveći doprinos mogao da bude u tome što smo mjesto održavanja tih razgovora. Najvažnije je da se oni održe. Postoji mnogo dobrih mjesta u Evropi gdje se mogu održati. Mislim da bi to mesto trebalo da bude što neutralnije. U prošlosti je Švajcarska uvjek bila veoma dobra za takve stvari.

Ovo je vaše inauguraciono putovanje u Aziju, a ljudi i ovdje pažljivo prate napore da se započnu ti razgovori o budućnosti Ukrajine. U zavisnosti od rezultata, da li bi to moglo da podstakne Kinu da se više konfrontira ovdje u regionu?

Da, to je jedna od poruka koju sam ponjeo sa sobom, ali to se i ovdje shvata. Znamo da su ti krizni regioni povezani, a mi ili zajednički branimo međunarodni poredak i mir zasnovan na pravilima, ili gubimo ovu bitku. A ne želimo da je izgubimo.

Ovdje u Aziji – bio sam u Japanu, a sada i u Indoneziji – ljudi su veoma zahvalni što u Evropi i svetu postoji veoma jasan stav o ruskoj agresiji. I upravo zato sam ovdje rekao da je, na primjer, mir u Tajvanskom moreuzu podjednako važan za regionalnu stabilnost kao i za globalnu ekonomiju. A takođe i za ekonomsku i bezbjednosnu politiku u Evropi. Ljudi ovdje to vide i cijene što Njemačka prepoznaje te probleme.

Ali pretpostavimo da zaista dođe do blokade Tajvanskog moreuza, kakav bi bio odgovor Berlina? Kako biste obezbijedili i zaštitili njemačke pomorske rute i lance snabdjevanja? Ovdje?

Na sreću, to vidim kao hipotetičko pitanje i mogu samo da ponovim poziv da se odbaci direktno ili indirektno nasilje. To je naš stav, a to je i stav praktično svih susjednih zemalja u ovom regionu. U suprotnom, vjerujem da je napredak u vezi s ruskim agresivnim ratom pokazao jednu stvar: mnoge zemlje sada su spremne da rade zajedno.

Vidimo da postoji „Koalicija voljnih“ koja podržava Ukrajinu, to je 30 zemalja. A postoje i azijske države, na primjer Japan, koje je podržavaju. Dakle, ovaj region iz istog razloga ima pravo da zahteva solidarnost od nas. Stvaraju se nova globalna partnerstva, a nešto što se takođe nadam da ću postići ovdje za Njemačku jeste to da nas ljudi vide kao pouzdane. Mi to pokazujemo i naravno da možemo očekivati istu pouzdanost i od njih. Izgledi za to su veoma dobri.

Zar Kina zaista ne bi trebalo da bude uključena u razgovore o budućnosti Ukrajine? Putin posjećuje Peking početkom septembra…

Kina sama definiše svoju ulogu. Kina je važna zemlja, ogromna zemlja koja može da ima veliki politički uticaj, koja ima veliki ekonomski uticaj i stalna je članica Savjeta bezbjednosti UN. Već dugo pozivamo Kinu da iskoristi te mogućnosti i pomogne da se rat okonča. Jer gotovo nijedna druga zemlja, niti bilo koja druga vlada, nema toliko jak uticaj na Rusiju kao Kina. Nažalost, Kina do sada nije iskoristila svoje mogućnosti, ali nikad nije kasno.

Kažete, dakle, da biste to pozdravili?

Da, naravno. Već smo nekoliko puta apelovali na Kinu. I tokom mojih poslednjih razgovora s ministrom spoljnih poslova Vang Jijem, pozvao sam i njega i kinesko državno i partijsko rukovodstvo da eksplicitnije iskoriste te resurse u svojim odnosima sa Rusijom. Bio bih veoma zadovoljan ako bi se ovaj apel čuo u Pekingu.

Ali na vašem putovanju ste i kritikovali Kinu. Optužili ste je za „agresivno ponašanje“. Kina je na to odmah reagovala. Kako vaši indonežanski saveznici, vaši indonežanski partneri, ovdje i danas vide kritike koje ste izneli?

Ta kritika nije nova. I, naravno, to je samo reakcija na žalosno ponašanje koje stalno vidimo s kineske strane. Bilo je i nekih ozbiljnih incidenata ovdje na moru, kao i kršenja sudskih presuda i granica suverenih prava. I vjerujem da nam je dozvoljeno da na to odgovorimo. Moramo na to da odgovorimo. Svi smo podložni istim standardima -u Evropi, Africi ili Aziji.

Moje iskustvo u Aziji govori mi da je stav Njemačke veoma cijenjen. To nije antikineski stav sam po sebi, već je to stav koji se zalaže za zakon i međunarodno pravo. I to je nezavisan stav. Njemačka izričito nudi Kini svoje partnerstvo i saradnju, i smatramo da je žalosno to što Kina povremeno pokazuje sasvim drugačiju stranu svog ponašanja. Ali, naša ruka uvjek ostaje ispružena i tražiću nove mogućnosti za ponovne razgovore s Kinom.