Vreme [ Novak Marković ]

Kako novinari ginu na frontu

Prošla godina odnijela je preko sto života novinara, ova bi mogla da bude još gora. „Vreme“ podsjeća na neke koji su stradali u Ukrajini.

Kada je u februaru ove godine došlo do, sada već uobičajene, razmjene tijela između Rusije i Ukrajine, među tijelima vojnika i civila bilo je i tijelo Viktorije Rošćine na čijoj je uniformi pisalo „PRESS“.

Tijelo je vraćeno sa jasnim znakovima mučenja i zlostavljanja u ruskom zatvoru, gdje je novinarka provela više od godinu dana. Posmrtnim ostacima falili su i neki unutrašnji organi.

Aleksandar Martemijanov putovao je sa još dvojicom kolega između gradova u regionu Donjecka kada je njegov automobil pogođen od strane ukrajinskog drona „samoubice“. Sva trojica imali su nešto zajedničko – bili su novinari.

Prema nedavnim podacima Međunarodne federacije novinara život je u ratu Ukrajini izgubilo preko 115 medijskih radnika, dok je ugašeno preko 350 medijskih kuća.

Godina 2024. bila je najsmrtonosnija od kada se Komitet za zaštitu novinara (CPJ) bavi statistikom. Pogibiji preko 124 novinara i medijska radnika u protekloj godini najviše je doprinio rat na istoku Evrope kao i onaj u pojasu Gaze.

Godina 2025. na dobrom je putu da opet obori ovaj negativan rekord.

„Sada je najopasnije vrijeme da se bude novinar u istoriji CPJ. Ratovi u Gazi i Ukrajini su bez presedana po uticaju na novinare i pokazuju značajno pogoršanje globalnih normi za zaštitu novinara u zonama sukoba, ali daleko od toga da je to jedino mjesto gdje su novinari u opasnosti. Naše brojke pokazuju da su novinari pod napadom širom svijeta“, rekla je izvršna direktorka CPJ Džodi Ginsberg.

„Vreme“ donosi pregled slučajeva nekih novinara koji su u posljednje vreme izgubili život u Ukrajini.

Viktorija Rošćina

Ukrajinska novinarka Viktorija Rošćina prvo je u avgustu 2023. godine nestala na dijelu teritorije Ukrajine koji je pod kontrolom Rusije.

Preko godinu dana ova novinarka bila je u ruskom zatvoru gdje je u septembru prošle godine pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima i poginula.

Njeni posmrtni ostaci vraćeni su u februaru 2025. godine u okviru razmjene tijela između Rusije i Ukrajine.

„Na tijelu je bilo brojnih znakova mučenja i zlostavljanja“, rekao je Jurij Belousov, šef odeljenja za ratne zločine pri Kancelariji ukrajinskog tužioca, prenosi ruski IStories.

Aleksandar Martemijanov

Ruski novinar Aleksandar Martemijanov poginuo je u januaru ove godine, prilikom napada ukrajinskog drona u istočnoj Ukrajini. Ovaj dio teritorije pod okupacijom je Rusije.

Agencija Ria prenosi da se Martemijanov vraćao sa kolegama iz Gorlivke, grada u regionu Donjecka, kada je njihov automobil pogođen.

Arman Solden

Francuski novinar, rodom iz Sarajeva, bio je dio ekipe novinske agencije AFP kada je poginuo u maju 2023. godine prilikom raketnog napada u gradu Časov Jar (oblast Bahmuta).

Advertisement

Solden je bio iskusni novinar koji je na istoku Evrope radio kao video-koordinator AFP. Prilikom napada bio je sa ukrajinskim vojnicima, ali i još četiri kolege od kojih niko nije povrijeđen.

„Solden je bio entuzijastičan, energičan i hrabar, potpuno posvećen poslu“, rekla je Kristin Buažar, direktorka agencije za Evropu, prenosi BBC.

Ana Prokofjeva

Ruska novinarka Ana Prokofjeva poginula je na frontu u Belgorodskoj oblasti kada su ukrajinske snage vršile prodor.

„Ana Prokofjeva, vojna dopisnica Kanala 1, poginula je dok je obavljala svoju profesionalnu dužnost. To se dogodilo u Belgorodskoj oblasti na granici s Ukrajinom, gdje je snimateljska ekipa Kanala 1 raznesena neprijateljskom minom. Snimatelj Dmitrij Volkov, koji je bio s Anom, je povređen“, saopštio je portparol medija za koji je Prokofjeva radila.

Rajan Evans

Član ekipe novinske agencije Rojters, Rajan Evans, poginuo je u ukrajinskom gradu Kramatorsku u avgustu prošle godine.

Rajan je sa još dvojicom kolega, koji su zadobili povrede, bio u hotelu Safir kada je pogođen projektilom do strane ruskih snaga.

Evans je radio kao savjetnik za bezbjednost u agenciji.

I mnogi drugi

Ovo su samo neki od brojnih novinara koji su svoje živote izgubili prilikom izvještavanja. Ovu priču još strašnijom čini to da se sudbina nekih medijskih radnika ne zna, te da su njihova tjela i dalje negdje na istoku Ukrajine.

Javnost je odavno navikla da je istina ona koja prva strada, ali sa njom stradaju i oni koji je prenose. A tako se šalje i poruka – ne njuškajte svuda jer vam glava može biti u torbi.