B.Bu. [ RTS ]

TRADICIJA ILI VJEROVANJE

Zašto vjerujemo da mi zaslužujemo dobru karmu, a drugi ne

Hiljadama godina ljudi su čekali da karma nagradi njihovo dobro ponašanje – ili su vjerovali da će se ustremiti na svakoga ko im je nanio neko zlo. Zavodljivost karmičkog razmišljanja je u tome što ako činite dobre stvari, možete očekivati pozitivne ishode, dok će one koji se ne pridržavaju istog moralnog standarda, stići zaslužena kazna. Drugim riječima: Žanješ ono što posijao.

Uobičajeno je vjerovanje da postoji neka viša sila izvan ljudskih bića, poput kosmičke sile koja osigurava na duge staze da se dobre stvari dešavaju dobrim ljudima, a loše stvari zlim.

Profesorka socijalne i psihologije ličnosti na Univerzitetu Jork u Torontu, Sindel Vajt, koja se dugo bavi proučavanjem karme, ističe da uprkos činjenici da se toliko ljudi pridržava ovog natprirodnog sistema vjerovanja, istraživači još uvijek ne znaju mnogo o tome.

Zato su, u studiji objavljenoj u časopisu Psihologija religije i duhovnosti, prof. Vajt i njene kolege istražile kako psihološka motivacija ljudi pokreću njihova uvjerenja o karmi.

Ispostavilo se da postoji prilično sebična pristrasnost u tome kako se karma ispoljava: Širom populacije, kada ljudi razmišljaju o sopstvenoj karmi, to ima tendenciju da bude prilično pozitivno. Ali kada razmotre kako karma utiče na druge, uglavnom podrazumijeva zaključak da su mnogi zaslužili lošu karmu.

Trajna privlačnost karme
Koncept karme je ukorijenjen u pogledu na svijet mnogih azijskih vjerskih tradicija, poput hinduizma i budizma, ali je postao rasprostranjen i na druge, uključujući i nereligiozne zajednice. U posljednjih nekoliko godina, on je ušla i u pop kulturu.

Tejlor Svift, Čapel Roan i Džodžo Siva, između ostalih umjetnika, svi su objavili pjesme sa temom karme. U pjesmi Sviftova upoređuje dobru karmu sa svim pozitivnim aspektima svog života: počev od dečka do mačke koja joj prede u krilu jer je voli. „Karma je opuštajuća misao“, pjevuši ona. „Sigurno mi zavidiš što za tebe nije?“

Vjerujemo da smo pravedni i da zaslužujemo dobru karmu
Kulturna težnja ka božanskoj pravdi ima veze sa našom željom da vjerujemo da će etičko djelovanje i saosjećanje biti nagrađeno – što znači da svi imamo neku moć da utičemo na svoju sudbinu.

„Ljudi žele da vjeruju da su im životi pravedni“, kaže prof. Vajt. „Vole kada se ljudi ponašaju pravedno jedni prema drugima i kada misle da će proći kroz svijet na predvidljive načine i da će ljudi dobiti ono što zaslužuju.“ Vjerovanje u karmu može da nam pomogne da lakše prebrodimo neuspjehe i druge izazove, dodaje profesorka, jer će u nekom trenutku dobro ponašanje sigurno biti nagrađeno.

„Karma i druga natprirodna vjerovanja vas navode na pomisao da postoje više sile koje se brinu da ćete na duge staze dobiti ono što zaslužujete“, navodi profesorka.

„To vas može učiniti optimističnim i sigurnim da će se stvari, na kraju, završiti pozitivno.“

Karma nagrađuje mene, a kažnjava tebe
U svom novom istraživanju, tim profesorke Vajt je sproveo nekoliko eksperimenata sa više od dvije hiljade ljudi, koje su zamolili da pišu o karmičkim događajima u svom životu ili životima drugih.

Većina ispitanika (86%) je izabrala da piše o nečemu što se desilo njima samima, a od tih ljudi, skoro 59% je opisalo pozitivno iskustvo – što je bio rezultat, kako su vjerovali, karme. Manji broj učesnika studije prof. Vajt (14%) je izabrao da piše o nečemu što se desilo drugim ljudima – a 92% se fokusiralo na negativno iskustvo uzrokovano lošom karmom.

U drugom eksperimentu, ispitanicima je rečeno da pišu o nečemu što se desilo njima samima ili nekom drugom, i ukupno, 69% onih koji su pisali o sebi fokusiralo se na pozitivno karmičko iskustvo, dok se samo 18% onih kojima je dodijeljeno da pišu o nekom drugom bavilo pozitivnim karmičkim iskustvom drugih.

Zaključak je bio jasan: Karma je dobra kada razmišljamo o tome kako utiče na naše živote, a loša kada razmatramo kako utiče na druge.

Čini nam se da nikada ne zaslužujemo lošu karmu
Rezultati pojačavaju ideju da smo svi psihološki motivisani da sebe doživljavamo kao „moralne i one koji su zaslužili sreću“, kako su autori studije rekli, „i da druge ljude doživljavamo kao primaoce pravednih kazni za njihova zlodjela“.

„Ljudi su generalno prilično motivisani da sebe gledaju pozitivno i da razmišljaju o svim aspektima svog života na način koji ih stavlja u pozitivno svijetlo“, ističe profesorka.

„Možete se osjećati dobro u vezi sa sobom misleći da kontrolišete dobre stvari koje vam se dešavaju, i možete se osjećati sigurno u svojoj budućnosti ako mislite da možete da činite dobre stvari sada kako biste stvorili dobro za svoje buduće ja.“

Vjerovatno postoji nekoliko objašnjenja zašto se fokusiramo na karmičku kaznu kada razmatramo kako karma utiče na druge ljude. Djelimično, ne osjećamo snažnu potrebu da pozitivno gledamo na druge ljude.

„Postoji mnogo razloga zašto želimo da imamo više samopouzdanja i gledamo sebe u pozitivnom svijetlu, ali nemamo istu motivaciju da se fokusiramo na pozitivne stvari u životima drugih ljudi.“. Objašnjavanje negativnih iskustava drugih ljudi kao karmičke kazne, dodaje profesorka, zadovoljava naš motiv pravde – ili prirodnu sklonost da vjerujemo da ljudi dobijaju ono što zaslužuju.

Dalja istraživanja
Profesorka Vajt nastavlja da proučava karmu, uključujući i to da li nas karmičko razmišljanje čini velikodušnijim prema drugim ljudima i da li je veća ili manja vjerovatnoća da ćete im pomoći ili ih kazniti.

Za sada se čini da stalno razmišljanje o karmi ima „prilično pozitivne posljedice“, napominje prof. Vajt – iako se neki ljudi previše opterećuju karmičkim kaznama za druge.

„Sve je to dio slike ovih većih natprirodnih sistema vjerovanja, što uliva snagu u živote ljudi i može im pomoći da se osjećaju bolje u vezi sa određenim stvarima.“ „Ali to nije univerzalno dobro u svakoj situaciji“, ističe prof. Sindel Vajt.