L.V.

Alonsovo "tajno oružje" Garsija poveo Real ka četvrtfinalu, Juve bez ideja i vizije kad je bilo potrebno

U timu koji ima Belingema, Mbapea, Vinisijusa, Kurtou, nekad je najvažniji posao da znaš kada da staneš – i kada da poletiš. Gonzalo Garsija nije često u središtu narativa o Real Madridu, ali njegov skok i reakcija na centaršut Trenta Aleksander-Arnolda bili su sve što je trebalo "kraljevskom klubu" da preskoči Juventus i zakorači u četvrtfinale Svjetskog klupskog prvenstva.

Garsija polako gradi narativ "tajnog oružja" Alonsa budući da mu je ovo već treći gon na turniru, a da jedan Rodrigo sjedi i dalje na klupi.

Pobjeda od 1:0 nad „starom damom“ bila je minimalna, ali vrijedna. Nije bilo mjesta za prazninu, niti na terenu, niti u planu igre Ćabija Alonsa, koji je dobio ono što svaki trener želi - test karaktera.

I to kakav test.

Juventus je ušao bez respekta. Madrid je bio pritisnut u prvih deset minuta, duboko u svojoj trećini, bez izlaza. Randal Kolo Muani je promašio zicer pokušajem loba preko Kurtoe, koji je završio na gornjoj strani mreže, tik iznad prečke. Ubrzo zatim, šut Kenana Jildiza, uz pomoć defleksije od Čuamenija, prohujao je pored stative. Alonso je sjedio mirno, ali znao je da mu ekipa hoda po koncu.

Tek poslije pola sata igre Real je pokazao znakove života.

Belingem je prvi „probušio“ zadnju liniju Juventusa, utrčao i šutirao, ali je Mikele Di Gregorio reagovao fantastično, a Rugani sa gol-linije odagnao opasnost. Svega nekoliko minuta kasnije, novi udar – Valverde sa 30 metara, projektil pod prečku, ali i tu je bio Di Gregorio, sa paradom večeri.

Ali čak ni to nije bilo dovoljno da se izbjegne neizbježno.

Valverde je nastavio da sije opasnost i u drugom poluvremenu, a onda se desilo ono što je Real čekao. Aleksander-Arnold, koji je kroz sve kritike polako sticao svoje mjesto među „galaktikosima“, poslao je centaršut u srce šesnaesterca. Garsija je pobjegao čuvaru, nadskočio sve i poslao loptu tamo gdje ni Di Gregorio nije mogao da stigne – mrežu Juventusa.

Bio je to trenutak jednostavne, skoro klasične realovske kontrole. Gol, zatim povratak na teren Mbapea – i onda još dodatnog pritiska.

Kao da su "Blankosi" bili ti koji jure rezultat.

Francuz, koji se tek oporavio od gastroenteritisa, donio je brzinu i lucidnost. Već u prvom napadu učestvovao je u akciji koja je skoro duplirala prednost – Guler je šutirao nisko, a Di Gregorio, još jednom, odbio ono što je djelovalo neodbranjivo.

Juve nije imao odgovor. Ni na ritam, ni na dubinu, a ni na realnost trenutka – da su izgubili od tima koji još nije na svom vrhuncu.

Ovo je bio prvi nastup torinskog kluba na Svjetskom klupskom prvenstvu, i završen je u osmini finala. Real, s druge strane, djeluje da podiže formu, ali i da se Alonso i dalje traži po malo sa bogatom rotacijom koju ima na raspolaganju. 

Naš Vasilije Adžić presjedio je meč na klupi. Šta tek reći za izmjene Igora Tudora koji je u jurnjavi ta rezultatom, odlučio da odabere štopera, a ne da osvježi napad. 

Možda je hrvatski stručnjak vozio 10 sati iz Splita do Torina kako bi potpisao novi ugovor, ali mogao bi da brzo dobije ekspresnu kartu za povratak kući.