Tufik Softić

Ništa od ideje da kuća Dušana Mašovića postane dom umjetnika

Od ideje da se kuća znamenitog Andrijevčanina, poznatog političkog radnika iz vremena SFRJ i slikara Dušana Mašovića, u selu Tršenjevo, pretvori u dom umjetnika iz Gornjeg Polimlja, o kojoj je ovaj čovjek sanjao, do danas nije bilo ništa, i nijedan korak u tom pravcu nije napravljen.

Poznati slikar je ovu kuću, koja i svojom arhitekturom ukazuje da nije bila namijenjena za stanovanje, napravio u starijem dobu. Planirao da ona bude dom umjetnika, i da upravo u njoj ostane njegov legat umjetničkih slika.

Kuću je završio za života i uspio da prebaci jedan dio svojih slika iz Beograda u Andrijevicu, ali nije uspio da svoju dobru namjeru sprovede u djelo, uprkos tome što je doživio duboku starost.

„Dušan je bio krepak starac. Imao je čak 94 godine kada je dolazio kod mene i kada smo radili na tome da te slike prebacimo iz Srbije u Crnu Goru, što je bilo prilično komplikovano. Veliki broj slika je prebačen i nalazi se u toj kući, ali je njegova želja ostala neispunjena, tako da kuća nije privedena namjeni kako je on bio zamislio“, ispričao je ranije za naš portal jedan od njegovih bliskih srodnika, bivši predsjednik opštine Andrijevica, Srđan Mašović.

On se slaže da je šteta što ta ideja nije sprovedena u djelo, ali napominje da je kuću naslijedila njegova kćerka, koja živi u Beogradu, i da je ostala u privatnom vlasništvu.

„Pomogao sam mu koliko sam mogao. Volio bih da je sve realizovano kako je Dušan zamislio, ali eto, sada je tako kako je, i vjerovatno bi neko od kulturnih poslenika trebalo opet da pokrene inicijativu. Naravno, za tako nešto trebalo bi stupiti u kontakt sa njegovom kćerkom koja je nasljednik i kuće i svih njegovih slika“, podsjetio je Mašović.

Dušan Mašović je bio u pravom smislu jugoslovenski slikar. Rođen je u selu Trešnjevo, nadomak Andrijevice, još daleke 1921. godine. Tu, u susjednom Zabrđu, završio je osnovnu školu, a potom čuvenu beransku Gimnaziju.

Studije medicine je prekinuo zbog početka rata, a zatim završio pravni fakuultet u Beogradu. Proveo je čitav radni vijek na raznim rukovodećim poslovima, a bio je i u ličnom obezbjeđenju Josipa Broza Tita.

Iako po profesiji političar, Dušan se slikarstvu kao najvećoj ljubavi, učio od Svetolika Lukića, Miloša Bajića i Aleksandra Tomaševića. Na tom polju je uspio da ostvari toliko da je bio član Udruženja likovnih umjetnika Srbije. Bio je i član likovne grupe „13. maj“ iz Beograda. Dušan Mašović je bio dobitnik i srebrne plakete ULUS-a povodom trideset godina slikarskog rada.

Svoje penzionerske dane najviše je provodio u Beogradu i Herceg Novom, a u rodnoj Andrijevici mu je za života dodijeljeno najviše opštinsko priznanje, nagrada „17. jul“.

Prema onome što se može pronaći u arhivskim materijalima, osim umjetničkih slika koje je prebacio u dom koji je napravio u rodnom selu, jedan broj njegovih slika baštini i Udruženje „Adligat“ u Beogradu.

Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Portal RTCG je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. Upravo zbog toga je šteta da je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu, i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti.

Andrijevica je dala veliki broj kako akademskih, tako i samoukih slikara koji su bili poznati širom SFRJ, među kojima je svakako najpoznatiji Jovan Zonjić. Danas se njihova imena tek pomenu u nekim monografijama, a slike, kao što je slučaj i sa Dušanovim, negdje stoje prašnjave i u tami.

Kulturni poslenici u ovom gradu morali bi sa više energije i znanja o umjetnosti da pokušaju Dušanovu ideju da pretoče u djelo. Razumljivo je da tu postoji prepreka što je kuća privatno vlasništvo, ali nema opravdanja da se ne stupi u kontakt sa njegom kćerkom koja je nasljednica i da se makar pokrene inicijativa na koji način valorizovati ovaj lijepi arhitektonski objekat.

Kuća ovako samuje odmah pored magistralnog puta i propada. Moralo bi se učiniti nešto da se to spriječi. Makar je trebalo, ako ima volje vlasnice koja živi daleko, i otkupiti.