- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
22. 04. 2025. 11:03
RTS između dvije vatre: „Sami pali, sami se ubili“
Već nekoliko puta se šuškalo da bi policija mogla da razbije studentsku blokadu RTS-a, ali ona i dalje stoji – već deveti dan. Počelo je prošlog ponedjeljka (14. april) kada su zatvoreni prilazi zgradama javnog servisa u Aberdarovoj i Takovskoj u centru Beograda, kao i studijima na Košutnjaku.
Od nekoliko desetina, pa do nekoliko hiljada ljudi – zavisno od doba dana – ne dozvoljava zaposlenima da uđu. Da izađu, to može.
Program RTS-a je okrnjen, i centralni Dnevnik izgleda kao jedva skrpljena emisija neke lokalne televizije.
Pobunjeni studenti, koji pet mjeseci blokiraju svoje fakultete, tvrde da će ostati ispred javnog servisa dok se ponovo ne raspišu izbori za Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM). Ili do „gašenja“ RTS-a.
Kad je reporter DW ovih dana bio na licu mjesta, atmosfera je uglavnom bila kakva obično bude na studentskim blokadama – tokom dana razigrana, ljudi dolaze i odlaze, malo razgovaraju, malo duvaju u pištaljke. Uveče je muzički program. Noću je tiho.
Jedini izuzetak bila je prošla srijeda (16. april) kada je policija nakratko pokušala da kordonom otvori prolaz zaposlenima – kroz obližnju ćevabdžinicu.
Novinari kivni i uplašeni
Prvi čovjek kuće Dragan Bujošević se ne oglašava lično – tako je već godinama. Izdaju se saopštenja u kojima se govori o „nezakonitim blokadama“, „progonu“ zaposlenih i najtežim uslovima rada „još od bombardovanja“. Tada su, prije tačno 26 godina, snage NATO u raketiranju ubile šesnaest zaposlenih.
Nekoliko novinara RTS-a nezvanično za DW kaže da su kivni na uredništvo, ali i na jednostrane kritike kojima se RTS predstavlja kao najveći problem medijskog neba. Neki su u strahu, osjećaju da im je nacrtana meta.
Drugi izvor DW misli da program uz štap i kanap izgleda bezvezno. „Da sam ja Bujošević, prekinuo bih program. Neće svijet propasti.“
Što se tiče informativnog programa, znaju da je RTS daleko od objektivnosti, da recimo predsjednik Aleksandar Vučić dolazi da gostuje kad mu je volja, ali jedan izvor kaže: „Od 15 minuta izvještavanja u Dnevniku o velikom protestu 15. marta, sada smo došli dovde.“
A dodaje i da zahtjev studenata za gašenjem RTS-a može vrlo da raduje upravo Vučića. On ionako ima galeriju mnogo odanijih televizija koje se ovako ili onako finansiraju državnim novcem.
Mnogi novinari RTS-a misle da su neprirodno stiješnjeni između dva medijska pola – agresivnih režimskih tabloida i televizija s jedne strane, i medija koji po svaku cijenu uvek kritikuju vlast.
„Vodeći ljudi naše kuće se tu nisu dobro snašli. Sami pali, sami se ubili. Ali se bojimo da, kome ne valja Bujošević, bolje dobiti neće. Nego recimo Dragana J. Vučićevića ili Milomira Marića“, kaže jedan naš sagovornik.
Kolaž osuda
Dvestotinak zaposlenih, okupljenih u inicijativi „Naš pRoTeSt“, tvrdi da rukovodstvo RTS-a diskriminiše radnike tako što u sadašnji vanredni program uključuje samo podobne. Tvrde i da se ne zna ko posljednjih dana uređuje informativne emisije.
A one su kolaž osuda blokade RTS-a sa svih strana, od predsjednika Vučića do dežurnih analitičara iz studija drugih televizija sa nacionalnom frekvencijom.
Najdalje idu tabloidi bliski vlasti, koji rutinski govore o „terorističkoj akciji“ studenata, o „teroru manjine“ i „zločinačkom nasilju“ nad zaposlenima na javnom servisu.
Studenti beogradskog Filozofskog fakulteta u blokadi saopštili su da je radnicima RTS-a ugroženo pravo na „dostojanstven rad“, ali ne blokadama, već mnogo ranije.
„Uskraćivanjem mogućnosti kritičkog mišljenja i delanja spram istog, brojnim malverzacijama, zastrašivanjem i izlaganjem velikim pritiscima“, nabrajaju oni, pozivajući RTS da i o studentskoj pobuni izvještava objektivno.
Kakav RTS „zaslužuje da postoji“
Oba velika novinarska udruženja, UNS i NUNS, osudili su lijepljenje plakata nalik potjernicama za urednicima RTS-a, kao i to što su na društvenim mrežama objavljivani brojevi telefona nekih novinara.
No o samoj blokadi mišljenja se razilaze. Dok UNS apeluje da se svim novinarima omogući rad, iz NUNS-a kažu da je RTS van okvira novinarstva i zakona, pa neće da brane nekoga ko krši kodeks.
„Protest studenata je opravdan. To je logično finale svega što se dešavalo u posljednjoj deceniji kako je RTS gubio na profesionalnosti i pretvarao se u propagandni bilten Aleksandra Vučića“, kaže za DW Željko Bodrožić, prvi čovjek tog udruženja.
Sociolog Vladimir Vuletić, ranije dugogodišnji član Upravnog odbora RTS-a, osuđuje blokade. A dodaje da i u vlasti i u opoziciji ima onih koji bi se radovali gašenju javnog servisa.
„Mislim da je važno da RTS postoji kao javni servis“, rekao je on za TV Prvu, a dio izjave prenio je i RTS u Dnevniku. „Vjerujem da je većina onih koji su ispred RTS-a tamo da bi kao učinili da RTS bude bolji. Ali kad imate zahtjev za ukidanjem RTS-a, onda to govori o svojevrsnoj autodestrukciji.“
Na pitanje zar nije bizarno da novinarsko udruženje podržava protest kojim se traži i gašenje javnog servisa, Bodrožić odvraća da RTS-u treba korenita reforma, da on mora da „informiše, ali i oplemenjuje“. „Samo takav javni servis zaslužuje da postoji.“
Prvi zahtjev studenata je ipak novi izbor članova Savjeta REM-a, nakon što su vlasti izgleda ponovo naumile da podobni ljudi vode to važno regulatorno tijelo.
To je tijelo koje je poslednjih godina ćutalo kad televizije krše zakon, nije dodjeljivalo petu nacionalnu frekvenciju, a nedavno je dodijelilo Televiziji Informer beogradsku frekvenciju uz tvrdnje da ta televizija „ima najbolji elaborat“.
Blokada RTS-a se nastavlja, kao centralni događaj protesta koji se bliže polugodišnjem trajanju i čiji se kraj ne nazire. Studenti tvrde da neće odustati. I da niko nije umoran.