Sabine Kizelbah  [ DW ]

21. 10. 2025. 09:53

Kako se Izraelci i Palestinci nose s traumom?

Atef Abu Saif: „Ne živim. Postojim"

Atef Abu Saif jedva skriva svoje ogorčenje. Izraelska vojska, kaže palestinski pisac za DW, uništila je ne samo domove, već i čitavu kulturu. Pisanjem želi da spase ono što se još može spasiti. Ali šta se uopšte može spasiti kada ostanu samo ruševine i pepeo? Sve što ostaje, kaže Abu Saif, jeste sjećanje, samo opisi iz njegovog i pera drugih autora.

Atef Abu Saif jedan je od najpoznatijih palestinskih pisaca, vjerovatno i zato što je od 2019. do 2024. bio ministar kulture u Palestinskoj upravi i portparol stranke Fatah u Ramali. Rođen je u Džabaliji na sjeveru Pojasa Gaze, u bivšem izbjegličkom kampu. On i njegova porodica preselili su se na Zapadnu obalu nakon što je preuzeo političku dužnost.

Ali, 7. oktobra 2023, kada su Hamasovi borci ušli u Izrael i izveli teroristički napad, u kojem su ubili ili kao taoce uzeli stotine civila, Atef Abu Saif je bio u posjeti Pojasu Gaze sa svojim sinom. I za razliku od prethodnih ratova, ovaj put se, nakon početka izraelskih napada u Gazi, veoma plašio za život svog najmlađeg sina, ali i za sopstveni. Tek nakon skoro tri mjeseca patnje i razaranja, ubijenih članova njegove porodice i nakon što je i sam bio ranjen, dozvoljeno mu je da napusti Pojas Gaze sa sinom.

Prošle godine objavio je knjigu o tom periodu: „Ne gledaj lijevo: dnevnik genocida" – dokument užasa, ali i pokušaj da umiri samog sebe. Otkako je napustio Pojas Gaze, Abu Saif se seli iz mjesta u mjesto. „Ne živim", kaže, „ja postojim." Ali kao pisac osjeća dužnost da svedoči. Da ispriča priče svih žrtava koje bi inače bile zaboravljene.

Mahmud Muna: „Gdje su knjige, tu je mirno"

Godina rođenja Mahmuda Mune bila je godina kada je njegov otac otvorio „Obrazovnu knjižaru" u istočnom Jerusalimu, kojoj sada pripadaju još dvije druge knjižare. Njima sada upravljaju Mahmud i njegova porodica. Knjižare su specijalizovane za palestinsku kulturu i istoriju, Jerusalim i sukob na Bliskom istoku.

To su knjige koje ponekad otkrivaju neprijatne istine, što im je i namjera. Mahmud Muna očajnički želi da ljudi preispituju narative, da se obrazuju o istoriji, ali i da budu inspirisani da zamisle novu, drugačiju budućnost. „Gdje su knjige, tu je mirno", govorio je njegov otac, kaže Muna. I dodaje: „Naše knjižare su mjesta gdje se ljudi još uvjek mogu sastajati."

Muna je poznat kao „jerusalimski knjižar", a međunarodnu pažnju izazvala je racija izraelske policije u dvije njegove knjižare u februaru 2025. Tada je policija pritvorila njega i njegovog sestrića. Pušteni su nakon dvije noći, a optužba za podsticanje na terorizam je odbačena. Da li ga sve to brine?

Muna ne želi da govori o tome. Na panelima Sajma knjiga u Frankfurtu radije je govorio o svojoj viziji pomaganja ljudima da bolje razumiju svijet. Govori i o djelu „Zora u Gazi: priče o životu i kulturi Palestine" – knjizi u kojoj, zajedno s drugim izdavačima, daje priliku više od sto ljudi iz Pojasa Gaze da ispričaju svoje priče – o životu prije i tokom rata. Priče iz svakodnevnog života u kojem se ponekad može vidjeti i tračak nade.

Sara Levi: „Još nije gotovo"

Njemačka novinarka i autorka Sara Levi živi u blizini Tel Aviva. Kao Jevrejka, osjeća dužnost da nastavi da piše i da protestuje protiv vlade koju optužuje da hoće da učini „zemlju manje demokratskom". Levi je ba sajmu knjiga u Frankfurtu prošlog vikenda predstavila svoju novu knjigu „Nijedna druga zemlja. Bilješke iz Izraela", u kojoj opisuje kako se ta zemlja promijenila nakon 7. oktobra 2023. i pod Netanjahuovom vladom.

Sara Levi emigrirala je iz Njemačke u Izrael 2019. udata je za Izraelca i majka trogodišnjeg sina koji je više od pola svog života proveo u ratu. Noćna bombardovanja redovno su ga budila iz sna.

Ali, Sara Levi uvjek poredi situaciju svoje porodice sa situacijom ljudi u Pojasu Gaze – vidi njihovu patnju i smrt. I shvata da je u tome prilično usamljena: „Imala sam mnogo liberalnih jevrejskih prijatelja koji su se radikalizovali i dehumanizovali Palestince." Od osnivanja Izraela, sam opstanak države često je bio ugrožen – i to je dovelo do rasprostranjenog stava među mnogima, kaže ona: „Ne želim da čujem o patnji drugih."

Sada je na snazi primirje, a preživjeli taoci su se vratili u Izrael. „Mir je ujedno i želja da se prestane s mržnjom", kaže Levi, „a bojim se da smo još daleko od toga."

Sigalit Gelfand: „Poslednje dvije godine bile su užasne"

Sigalit Gelfand vodi „Izraelski institut za hebrejsku književnost" u Tel Avivu, koji od 1962. sredstvima poreskih obveznika radi na promovisanju prevoda izraelskih autora na druge jezike. Na Sajmu knjiga je imala štand i organizovala nekoliko događaja s izraelskim autorima.

To je ove godine bio jedini štand iz Izraela jer nijedan izdavač iz te zemlje nije došao na Frankfurtski sajam knjiga 2025. Zbog rata u Gazi, bilo je međunarodnih poziva izdavačima širom svijeta da bojkotuju Sajam knjiga zbog njemačke politike prema Izraelu. Ali, samo Izraelci nisu došli.

Poslednje dvije godine, kaže Gelfand, bile su užasne – rastući antisemitizam širom svijeta, isključivanje s kulturnih događaja. Jednom kolegi, kaže, bio je povučen poziv na jedan festival, a strani izdavači reagovali su oprezno tokom pregovora. Ali na kraju je, kaže, uvjek pomagalo voditi direktne razgovore, uspostavljati kontakte i tražiti dijalog.

Možda će objavljivanje poneke knjige biti odloženo, ali u cjelini gledano, Sigalit Gelfand je optimistična. Prošlog mjeseca pozvala je međunarodne izdavače na razgovore u Tel Aviv - došlo je 25, a izraelska štampa je s oduševljenjem izvijestila o tom događaju. Sada se nada da će se primirje održati, da će mržnja prestati – da će se vratiti nešto nalik normalnosti.

To je vjerovatno ono što svi žele, i Palestinci i Izraelci. Ali do toga je još dug put.