B.Bu. [ n1.hr ]

Psihološko istraživanje: Omiljeno dijete – tabu ili realnost

Nepisano je pravilo da svu djecu treba voljeti i tretirati jednako. Istina je, međutim, da većina roditelja ipak favorizuje jedno od svoje djece, pokazuje psihološko istraživanje.

Uprkos tome što će to nevoljno podijeliti sa drugima, pa čak neće priznati ni sebi, činjenica da roditelji često imaju omiljeno dijete samo govori o tome da se radi o jednoj normalnoj i uobičajenoj situaciji.

Zašto se događa da roditelju favorizuju jedno svoje dijete? Jedna od stvari koja utiče na to je red rođenja. Omiljeno dijete može biti prvo, ali je više od polovine ispitanika u psihološkom istraživanju odgovorilo da favorizuje svoje najmlađe dijete. Omiljeno dijete u porodicama sa troje djece je veoma rijetko ono srednje. Postoji i poznati sindrom srednjeg djeteta, kada se ono osjeća izolovano i zanemareno.

Drugi razlozi za odabir omiljenog djeteta povezani su sa ličnošću roditelja i njegovim životnim iskustvima. Naša djeca reflektuju naše osobine, bilo da su dobre ili loše. Nije čudno onda da roditelj više voli da provodi vrijeme sa djetetom koje mu daje osjećaj da je uspješan, a to podsvjesno doživljava ako prepozna neke svoje osobine u njemu.

Kvalitet porodičnih odnosa je, takođe, važan faktor. Neka djeca ponekad podsjećaju roditelja na osobu iz prošlosti koja im je puno značila, na primjer na umrlog roditelja ili najdražu tetku.

Kao što se sve mijenja, tako se mijenja i odabir omiljenog djeteta. Sam koncept ima vrlo fluidnu prirodu. Ljudi se mijenjaju, a djeca naročito, jer su tek u postupku formiranja svoje ličnosti.

Ponekad roditelji često mijenjaju odabir omiljenog djeteta i to priznaju djeci, najčešće pokušavajući ih podstaknuti na ljepše ponašanje.