Kristof Štrak  [ DW ]

27. 11. 2025. 07:49

Prvo putovanje pape Lava – susret sa islamom

Skoro sedam mjeseci nakon izbora za papu, Lav XIV kreće na svoje prvo putovanje u inostranstvo. Od 27. do 30. novembra boraviće u Turskoj, a zatim do 2. decembra u Libanu.

Time poglavar Rimokatoličke crkve, koji je porijeklom iz Sjedinjenih Država, nastavlja međunarodni angažman svojih prethodnika.

Danas se putovanja podrazumijevaju kao dio papske službe i one su „gotovo nezamislive bez toga“, kaže za DW augsburški crkveni istoričar i stručnjak za papstvo Jerg Ernesti.

S nestrpljenjem se očekuje koje će naglaske Lav staviti na svom prvom putovanju i kako će se eventualno razlikovati od svojih prethodnika. U Turskoj papa namjerava da posjeti Ankaru i Istanbul. Osim toga, putuje i u Nikeju (tur. Iznik), oko 100 kilometara jugoistočno, gdje je prije 1.700 godina održan Prvi vaseljenski sabor.

U Libanu su na programu glavni grad Bejrut i nekoliko manjih hodočasničkih mjesta na sjeveru zemlje. Na kraju putovanja, Lav će se posjetiti i bejrutsku luku, gdje su u ljeto 2020. u strašnoj eksploziji razorene čitave gradske četvrti, a poginulo je oko 200 ljudi.

Nekada su u Turskoj i Libanu živjeli mnogi hrišćani

Oba naroda povezuje jedna posebnost – prije nešto više od sto godina hrišćani su činili značajan dio stanovništva. U Turskoj je oko trećina ljudi pripadala nekoj crkvi, u Libanu čak i više od polovine. Danas se u Turskoj manje od jedan odsto stanovnika izjašnjava kao hrišćani, u Libanu oko 30 procenata.

Turska je, osim Italije, prvo mjesto na svijetu koje je ugostilo pet papa. Razlog je i to što se u azijskom dijelu Turske nalaze važna mjesta najranije istorije hrišćanstva i gdje su uspostavljane prve hrišćanske zajednice.

U Istanbulu, nekadašnjem Konstantinopolju, i danas stoluje počasni poglavar pravoslavlja – vaseljenski patrijarh Vartolomej (85). Njegova crkva već decenijama trpi ograničenja od strane turske države. Lav dolazi – kao i njegovi prethodnici Jovan Pavle II (1979), Benedikt XVI (2006) i Franja (2014) – namjerno krajem novembra u Istanbul. Naime, 30. novembra slavi se apostol Andrej, koji je za pravoslavlje značajan poput apostola Petra za zapadne hrišćane.

„Ograničenje vjerskih sloboda“ u Turskoj

Prema ocjeni Ernestija, u Turskoj su „najviše ograničene vjerske slobode". To posebno važi za Grčku pravoslavnu crkvu, koja je, nakon protjerivanja Grka iz Konstantinopolja i Male Azije prije oko sto godina, „prilično desetkovana“. Ekumenski patrijarh je ograničen u svom djelovanju.

Prije više od 50 godina, po državnom dekretu, zatvoreno je pravoslavna bogoslovija na ostrvu Halki u Mramornom moru kod Istanbula. Ni Rimokatolička crkva, dodaje Ernesti, ne može slobodno da djeluje.

Posjeta je zanimljiva jer prvo putovanje „novog“ pape vodi u zemlju s muslimanskom većinom. „Mnogi ljudi u islamskom svijetu, posebno u Turskoj, osjećaju se počašćenima što je papa za svoje prvo inostrano putovanje izabrao baš Tursku“, kaže za DW Feliks Kerner, iz katoličkog reda isusovaca. Iako znaju „da to nije primarna namjera putovanja“, oni to ipak doživljavaju kao veliku čast.

„Meka moć“ pape

Kerner, jedan od najvažnijih islamologa Rimokatoličke crkve, govori turski i godinama je predavao u Turskoj. Prema njegovom mišljenju, „hrišćansko-islamski dijalog u posljednje vrijeme dobija novu dinamiku“. U mnogim zemljama stasala je generacija mladih muslimana koja jasno vidi da njihovi politički lideri koriste religiju, posebno islam, „za održavanje moći – do brutalnosti, kao oslonac nepravednog sistema“.

Za njih, kaže Kerner, papa Lav predstavlja „alternativni oblik religijskog prisustva“. Pokazuje da religija može biti moćna „kroz ’meku moć’ – kroz primjer, svjedočanstvo, dobre riječi, diplomatiju“, a ne „kroz ’tvrdu moć’ – državnu silu, nasilje, korupciju“. To uliva nadu mnogim njegovim muslimanskim poznanicima da se religija može živjeti drugačije, bez politizacije.

Libanska etapa – izazov i prilika

Zbog složene vjerske raznolikosti, libanska etapa putovanja posebno je značajna. Ta zemlja je tradicionalno obilježena suživotom brojnih religija, a bez državne religije. Danas su više od 60 odsto Libanaca sunitski ili šiitski muslimani, oko 30 odsto hrišćani različitih crkava, a tu su i Druzi i Alaviti.

Šiitski Hezbolah, koji podržava Iran, snažan je politički faktor. Politički sistem je jasno podijeljen po vjerskom ključu, objašnjava Ernesti. Vatikan vidi Liban „kao poligon za uspješno zajedničko življenje ljudi različitih religija“. Ako se u takvoj zemlji ne nađe sklad, dolazi do nestabilnosti. Ako se postigne saradnja, korist ima čitavo društvo. U sadašnjem stanju Liban nije „nimalo jednostavna destinacija“ za papu Lava XIV.

Što se tiče dijaloga sa islamom, Kerner očekuje da će papa nastaviti kurs približavanja, ali na drugačiji način od Franje. „Franja je išao putem prijateljstva“, naglašavao simpatije i gradio odnose kroz lični kontakt, što je obilježilo njegove posjete islamskom svijetu, poput Abu Dabija 2019. i potpisivanja dokumenta o međusobnom razumijevanju.

Lav ima slične prioritete i vrijednosti, ali drugačiji stil: „mnogo strukturiraniji, oprezniji, promišljeniji“. „Leo je kanonista. To je dobro. On će za ovo rastuće razumijevanje između muslimana i hrišćana da stvara trajne strukture.“

Kerner smatra da je „posle jednog tipa pape koji ide napred poput Franje, sada došao sasvim drugačiji tip – onaj koji to nasleđe pretače u forme koje obećavaju pravu održivost“. I koje omogućavaju dublju saradnju religija.