P. R. [ Peščanik ]

PREVARA ZA UDŽBENIKE

Mosadove vragolije

Početkom ove nedjelje je izraelski Mosad (sa drugim službama, koje se ne pominju) izveo ratnu prevaru koja direktno ulazi u istoriju i vojne udžbenike.

Piše: Svetlana Slapšak

Uspio je da proda pejdžere libanskom Hezbolahu, koji su usklađeno eksplodirali u rukama pozvanih, na signal koji je pokrenuo detonaciju. Poginulo je nekoliko desetina korisnika, ranjeno je nekoliko hiljada. Među njima je dobar dio kolateralnih žrtava, žena i djece. Narednog dana isto se ponovilo sa voki-tokijima – još nekoliko desetina mrtvih. Panika u južnom Libanu, pa i u cijeloj državi nezamisliva je – ljudi gase mobilne i druge telefone, televizore… Hezbolah ostaje na cjeduljicama i kuririma, možda golubovima, jer dimni signali zbog bombardovanja nemaju smisla. Jednim potezom, pokret je izbačen iz djelovanja i paralizovan.

Ali počnimo od početka: vođstvo Hezbolaha zaključilo je da mobilni telefoni naprosto privlače nadzor, i zato su prešli na stariju varijantu, pejdžer, koji još uvijek može da prenosi poruke, a ne spada u komunikacijski sofisticiran satelitski prenos i ne može se kontrolisati. Odlična zamisao, ukoliko je ne pročitaju protivnici, koji su to uspjeli. Zatim je Mosad najvjerovatnije otkupio/izgradio fabriku u Mađarskoj, zamrsio do neprepoznatljivosti linije kupovine, prodaje i prenosa pejdžera, i u one poručene od strane Hezbolaha montirao eksploziv, najvjerovatnije u bateriju. Sem pejdžera, tu je i prenosni radio (voki-toki). Na određen poziv, sprave su eksplodirale.

Prosto k’o pasulj, ako država plaća, ako je Orban prijatelj Netanjahua (koji mu je savjetovao dvojicu američkih Jevreja kao PR-ovce u napadima na Soroša i u izbornoj kampanji), i ako poznajemo istoriju (bar poznati, spektakularni dio) Mosada, vjerovatno najuspješnije tajne službe na svijetu.

Na drugoj strani, po sopstvenom priznanju, libanski Hezbolah ima oko 5.000 bojno spremnih članova; sem mrtvih, bar polovina pripadnika je oslijepljena, vjerovatno trajno, jer je to najčešća povreda od eksplozija. O psihološkim posljedicama nema smisla trošiti riječi – kobno je oštećen pokret, njegova logistika, njegova potpora, njegovi simpatizeri. Napad Mosada već je istorija, a istovremeno označava sasvim nove ratne metode, tehnološki rat i slično.

Laiku ostaje da postavi samo jedno pitanje: šta je Mosad radio prije, za vrijeme i poslije 7. oktobra 2023? Drzak i licemjeran odgovor je da je – pogriješio. Jedino što u to ni posljednji laik ne može da povjeruje. Da i jeste, u narednih skoro godinu dana mogao je da islijedi, preda sudu, pa i da kazni počinioce, ubice i mučitelje i da oslobodi taoce. Poslije akcije sa pejdžerima, koja izvjesno znači izazivanje sukoba i proširenje rata na Liban, svakako najslabijeg izraelskog susjeda, ništa od toga više nije vjerovatno. Mosad ima pamet, tehniku i novac da nađe efikasan način za rješavanje problema sa Hamasom, ali to naredbodavac, izraelska vlada, nije zatražila. Naprosto nije vjerovatno da Mosad nije znao za pripreme za napad 7. oktobra, da nije mogao da ga munjevito spriječi, da spase taoce, itd.

Politika Netanjahua je planirani genocid, čiji je glavni cilj baza Hamasa (svi Palestinci) i, ako baš uspije, i pokoji pripadnik pokreta. Drugi dokaz da Mosad može manje-više sve bilo je usklađeno ubistvo vođa Hamasa i Hezbolaha, jednog u Iranu i drugog u Libanu.

Tajna služba radi za vladu. Vlada je odgovorna za genocid i rat. Netanjahu je formalno optužen za ratne zločine. Laicima sa savješću ostaje da se identifikuju sa žrtvama i onim Izraelcima koji su tačno razumjeli politiku svoje vlade i sve njene posljedice.

(Autorka je antropološkinja i doktorica antičkih studija)