AUTORSKI TEKST Branka Vukovića

Crna Gora i totalna odbrana

U svijetu u kome velike ribe jedu male, a male ribe jedu račiće, mi moramo da budemo otrovni račić od koga se dobijaju stomačne tegobe ako se pojede” rekao je u jednom od svojih govora Lee Kuan Yew, tvorac savremenog Singapura i njegov prvi premijer. Ovako je nastala vojna doktrina “Otrovni škamp”, vojna doktrina Singapura.

Autor teksta: Savjetnik potpredsjednika vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Branko Vuković

Današnja Crna Gora, iako u udobnijem okruženju od Singapura mogla bi biti nešto nalik malom račiću koji bi mogla progutati manja riba. Ali bi sa druge strane mogla biti i “Otrovni škamp” od koga se dobijaju stomačni bolovi ukoliko neko krene da je proguta. Iako članica NATO-a, najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, naša država ne može se pohvaliti visokim stepenom sofisticiranosti svoje vojske.

Na žalost, Crna Gora se pogotovo od obnove nezavisnosti ne može pohvaliti velikim brojem vojnika, već je vojska od te 2006. godine služila da kao inspiracija za mnoge viceve i šale. Crna Gora danas nema respektabilne snage koje bi bile u stanju da uguše jednu lokalnu pobunu, a kamo li da teritoriju koja je ionako mala, odbrani od spoljnjeg neprijatelja.

Kao država veličine od oko 13 hiljada kvadratnih kilometara, sa oko 600 hiljada stanovnika veoma je ranjiva i mnogi bi rekli da ozbiljno rješenje za odbranu ne postoji.

Međutim, ako bi se osvrnuli na crnogorsku istoriju, ona je satkana od ratova i borbi za opstanak, od najprimitivnijih ratova i odbrane od velikih osvajača i vojski, do stvaranja socijalističke republike Crne Gore kao dijela Jugoslavije gdje je Crna Gora po prvi put postala dio jednog ozbiljnog vojnog sistema, odnosno Jugoslovenske narodne armije. Tako je u Crnoj Gori napravljeno na desetine kasarni, vojnih baza, aerodroma i ostalih objekata. U tim objektima bili su smješteni tenkovi, avioni, helikopteri, artiljerija, ali i nešto što je bilo najvažnije za tu državu, pješadija, odnosno vojnici koji su služili obavezni vojni rok.

Dakle Crna Gora je imala iskustva sa služenjem obaveznog vojnog roka, odnosno teritorijalne odbrane u okviru socijalističke Jugoslavije.

Ali da se nakratko vratimo na Singapur, tu indopacificku Spartu, kako je nazivaju tamošnji mediji. Idejni tvorci države Singapur koja je danas jedan od najbogatijih država svijeta, sa najvećim životnim standardom, shvatili su da se takva država ne može stvoriti, a još teze opstati ukoliko nema jakog saveznika i jaku vojsku. Pošto su jake saveznike iskoristili da im pomognu da stvore jaku vojsku, Singapur je danas država koja sa površinom od oko 700 kilometara kvadratnih, (što je oko 20 puta manje od Crne Gore) ima jednu od najsofisticiranijih armija na svijetu. Raspolaže sa najmodernijim američkim avionima 5 generacije F35, najsofisticiranijim njemačkim tenkovima Leopard i drugim modrnim aparatima. Ali ono što je najvažnije, ova država ima obavezni vojni rok, jer država te veličine, ukoliko svaki njen građanin nije sposoban da u svakom momentu brani svoju domovinu, ne može opstati.

Crna Gora, članica NATO-a, u ovom momentu ima sreću da su joj saveznici na vojnom planu NATO sa Sjedinjenim državama na čelu, baš kao i gore pomenutoj državi. Za razliku od Singapura koji je stostruko bogatiji i ekonomski moćniji od Crne Gore, naša vojska od sofisticiranog naoružanja ima oko 70 vozila MRAP Oshkosh, nekoliko lakih helikoptera Bell 505 i dva moderna OVP patrolna broda koja očekujemo iz Francuske, a koja su plaćena oko 120 miliona eura, sto je svakako istorijska nabavka za vojsku Crne Gore.

Jačanje kopnene vojske, trebao bi biti jedan od prioriteta, a Crna Gora ima privilegiju da kao članica NATO i saveznik najmoćnijih zapadnih vojski ima odakle da se snabdije sofisticiranim oružjem putem kupovine ili donacije i savezništvo iskoristi za jačanje sopstvenih snaga. Ako Crna Gora trenutno nije potentna da u svom arsenalu posjeduje avion Falcon F16 ili pvo sisteme Patriot, ne bi bila nemoguća misija da za sumu približnu koja se dala za dva broda, našoj vojsci budu dostupna oklopna vozila Bradly ili samohodna haubica M109 Paladin, ali to je tema za posebnu analizu.

Kada je u pitanju služenje vojnog roka i odbrana Crne Gore, doktrina totalne odbrane mogla bi biti budućnost za Crnu Goru. Ukoliko se naša država bude razvijala samo djelimično u odnosu na ono što najavljuje vrh države, a to su na desetine modernih i brzih saobraćajnica, brze pruge, novi aerodromi kao i nova luksuzna naselja u turističkim centrima, Crna Gora će svakako biti visoko ili djelimično razvijena država. Takva država mora imati i snažnu i modernu odbranu.

Sa 600 hiljada stanovnika Crna Gora nema taj lukzus da može da se oslanja samo na profesionalnu vojsku, takav lukzus nema ni Izrael koji ima skoro 10 miliona stanovnika. To mogu države poput Amerike, Rusije, Kine ili Brazila koje imaju na stotine ili preko milijardu stanovnika, pa im profesionalna vojska broji po nekoliko stotina hiljada ili miliona vojnika. Ono što je najčešći komentar koji se čuje kada je u pitanju crnogorska vojska jeste to da smo mi članica NATO te da imamo zaštitu i da nam vojska praktično i nije potrebna.

Ovakve konstatacije su vrlo opasne i površne, jer prije svega NATO nije organizacija koja ima sopstvenu vojsku koja čtiti svoje članice, NATO je upravo savez koji čine vojske članica, pa što su članice snažnije, snažniji je i savez. Druga, a ne manje važna stvar koja se tiče “bezrezervne” zaštite NATO jeste rukovodstvo vodećih članica NATO-a.

Upravo je na pragu Bijele kuće čovjek koji je rekao da NATO možda vise i nije potreban zapadnom svijetu, a i ako jeste da države koje žele da ih Amerika štiti, tu zaštitu moraju da plate. Govorimo naravno o Donaldu Trampu, koji je kao ovaj uslov za odbranu postavio čak Tajvnu, jednom od ključnih američkih saveznika na Pacifiku i protivteži Kini. Zabrinjavajuće bi bilo i zamisliti da bi se Crnoj Gori mogao postaviti takav uslov, koja za razliku od do zuba naoružanog Tajvana ima tri bataljona od kojih je jedan u misijama van naše teritorije.

Dakle, država od 13 hiljada kvadratnih kilometara, sa obalom dugom 300 kilometara i sa oko 600 hiljada stanovnika, morala bi u svakom momentu imati na raspolaganju najmanje 10 do 15 hiljada vojnika. Ta brojka može se dostići samo uvođenjem obaveznog vojnog roka.

Naše okruženje trenutno je udobno i mirno, naravno, ne tako davno nije bilo tako, i treba uraditi sve da se dešavanja u decenijama za nama više ne ponove, ali Crna Gora ne smije da dozvoli sebi da se oslanja samo na analize i pretpostavke, Crna Gora mora da uzme stvar u svoje ruke i iskoristi naklonost zapadnih saveznika danas, kako bi se sjutra mogla sama odbraniti.

Na koncu Crna Gora treba uradi ono sto je do nje, da otvori ozbiljnu raspravu o uvođenju obaveznog vojnog roka, jer on je prijeko potreban i većim i vojno jačim državama kao što su nama prijateljska Srbija, Hrvatska ili daleka Švedska.

A Crna Gora bi vraćanjem vojnog roka, ne samo podigla nivo svoje bezbjednosti, moral građana, nivo discipline kod omladine, državničku i patriotsku svijest, već bi na neki način povratila slavnu vojnu tradiciju, ali i poboljšala svoj međunarodni i regionalni imidž, jer u modernom svijetu jedna od stvari koja daje prestiž i ozbiljnost državi, ali i sigurnost velikim investicijama jeste upravo moderna i snažna vojska.