Dijana Roščić (izvor: Velt, Pilecki institut)  [ DW ]

22. 09. 2024. 09:42

Studija potvrdila: Njemci zaista malo znaju o 2. Svjetskom ratu i Holokaustu

Ove godine u Poljskoj su održane dvije velike komemorativne manifestacije povodom 85 godina od njemačkog napada na Poljsku i početka Drugog svjetskog rata. Iz Njemačke je doputovao Ditmar Nitan, povjerenik njemačke vlade za Poljsku. Međutim, prva linija njemačke politike nije bila prisutna: ni predsjednik ili kancelar, ni predsjednica Bundestaga ili Bundesrata. To je bio znak narušenih njemačko-polјskih odnosa, piše Filip Fric dopisnik njemačkog lista Velt iz Varšave u članku čije djelove prenosimo.

Istog dana, državni poljski Pilecki institut objavio je prve rezultate velike studije o stavovima njemačkog društva prema istoriji 20. veka i Drugom svjetskom ratu.

Rezultati studije izazvali su veliku pažnju u Poljskoj jer potvrđuju mnoge predrasude Poljaka prema Njemcima: da malo znaju o Poljskoj, posebno o zločinima koje su Njemci počinili tokom okupacije, i da uopšte više ne žele ni da čuju o krivici i reparacijama.

Ko je stradao u Holokaustu i ko je kriv za genocid nad Jeverejima?

Najviše zapanjuju odgovori na pitanje iz kojih zemalja potiče većina žrtava Holokausta: 59 procenata ispitanih Njemaca je reklo da su ubijeni uglavnom Jevreji iz Njemačke, dok je samo 28 procenata navelo da su to bili poljski Jevreji.

Činjenica je da je u Holokaustu ubijeno oko 165.000 njemačkih Jevreja od oko pola miliona koliko ih je bilo prije rata. Poljski državljani činili su polovinu od 6 miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu.

Na pitanje ko je kriv za genocid nad Jeverijima, samo devet procenata ispitanika smatra da su to „isključivo Njemci", 34 procenta okrivljuje „pretežno Njemce", dok većina - 57 procenata smatra „Njemce i kolaboracioniste u okupiranim zemljama kao podjednako krivim."

Gdje su bile najstrože kazne? Prema istraživanju, Njemaci smatraju da su kazne za pomoć jevrejskim susjedima bile najstrože u Njemačkoj, te da su su u okupiranim zemljama bile blaže. Prema 46 procenata ispitanika, za pomoć Jevrejima u Njemačkoj je pretila smrtna kazna, dok je znatno manje njih (31 procenat) izabralo isti odgovor u vezi sa okupiranom Poljskom. To dovodi do pogrešnih pretpostavki o mogućnostima otpora: ako je kazna bila veća u Njemačkoj, onda je i mogućnost pružanja otpora ili pomoći bila manja nego u okupiranim zemljama.

Većina od 54 procenta takođe „u potpunosti" se slaže sa tvrdnjom da se Njemačka u potpunosti suočila sa svojom istorijom.

Čak 36 procenata ispitanih vjeruje da Poljska može da nauči od Njemačke kako da sprovede „temeljno suočavanje sa istorijom".

Odnosi Njemačke i Poljske

„Ne želimo da se izjašnjavamo o aktuelnoj politici. Ali naravno, nadamo se da će naša studija doprinijeti boljem međusobnom razumijevanju u njemačko-poljskim odnosima", kaže Mateuš Falkovski u razgovoru za „Velt am Zontag". On je zamjenik direktora berlinske ispostave Pilecki instituta, smještene na Pariskom trgu sa pogledom na Brandenburšku kapiju. Zajedno sa direktorkom Hanom Radžejovskom, on je odgovoran za ovu studiju.

Iako ne žele da izvode zaključke o politici, posmatraču se nameće pitanje - da li neznanje velikog dijela ispitanih Njemaca odražava neznanje njemačke politike.

Jer njemačke vlade, kako one pod Angelom Merkel, tako i ova Olafa Šolca zanemarile su brojne njemačko-poljске inicijative - bilo da je riječ o promovisanju poljskog kao stranog jezika u školama, ratnim reparacijama, izgradnji Njemačko-polj­ske kuće, tj. muzeja, ili postavljanju spomenika polj­skim žrtvama njemačke okupacije. Bundestag je konačno, 2020. donio odluku o potonjem. Ipak, do sada ništa nije urađeno, što u Poljskoj sve više izaziva nezadovoljstvo.

Kada su se odnosi ohladili sa pobjedom stranke Pravo i Pravda (PiS) 2015. bilo je logično prvo za to okriviti poljske nacionalne konzervativce. Na kraju krajeva, oni su koristili svaku priliku da podstaknu antinjemačka osjećanja. To je Berlinu odgovaralo: Merkel, a kasnije i Šolc, mogli su da ignorišu poljske zahtjeve, odbacujući ih kao nerealne. To se posebno odnosilo na zahtjev za reparaciju u iznosu od 1,3 biliona evra.

U decembru 2023. kada je Tusk preuzeo vlast, u Berlinu je vladala velika nada da će Varšava ponovo postati konstruktivan partner, kao i da će bivši predsjednik Evropskog savjeta konačno riješiti pitanje reparacija. Ipak, to se nije dogodilo. Tusk ne traži astronomske sume kao njegovi prethodnici, ali je svjestan da bi i njegovi birači pozdravili odštetu od Njemačke.

Berlin ne zna, ne razumije, nema senzibilnosti

Politički Berlin to dugo nije razumio - to da tema reparacija nadilazi okvire poljskih nacionalista ili stranke PiS. U julu ove godine, njemačko-polj­ski vladini razgovori o tom pitanju završeni su bez rezultata.

Ipak, procurila je vijest da dvije vlade pregovaraju o odštetama za prisilne radnike ili preživele iz koncentracionih logora ili geta. Oko 40.000 njih danas još živi u Poljskoj.

Radi se o oko 200 miliona evra – što je, s obzirom na njemački budžet, relativno mala suma. Ipak, dogovora nema mada je za starije osobe svaka nedjelja važna. Stiče se utisak da njemačka vlada ne dopušta jednostavno, administrativno rješenje.

Ne bi trebalo da iznenadi da možda i u Ministarstvu spoljnih poslova nedostaje senzibilnosti za to, kada u njemačkom stanovništvu očigledno postoji veliki nedostatak znanja o njemačkim zločinima između 1939. i 1945.

Prema studiji, 39 procenata ispitanika vjeruje da su Poljaci „adekvatno" ili „prilično adekvatno" obeštećeni.

„Može se reći da nedostaju osnovno znanje o istočnoj Evropi kao i razumijevanje za nju", kaže zamjenik direktora Pilecki instituta, Falkovski. Direktorka Radžejovska primjećuje da je percepcija Njemaca takva da se može tumačiti tako da oni djelimično od sebe prave žrtve".

Pomenuta studija, u cjelosti bi trebalo da bude objavljena u oktobru. Nju je za Pilecki institut sprovveo njemački institut za istraživanje javnog mnjenja Ipsos - na reprezetativnom uzorku od 2000 njemačkih građana starosti od 16 do 65 godina, piše Velt.